Smartify stories
Farbenlehre – Geteova teorija boja između nauke, umetnosti i psihologije
Jedan od najznačajnijih nemačkih pisaca i mislilaca, Johan Volfgang fon Gete (Johann Wolfgang von Goethe) nije bio samo književnik. Bio je pravnik, državnik, prirodnjak, filozof i naučnik. Smatra se jednim od poslednjih univerzalnih umova Evrope.
Veći deo života proveo je u Vajmaru (Weimar), gde je došao na poziv vojvode Karla Augusta(Carl August), gde je pored mnogih državničkih funkcija bio i minister za infrastrukturu I javne radove. Zanimljivo je da današnja mreža puteva u nemačkoj Saveznoj pokrajini Tiringiji (Thüringen) i dalje počiva na trasama koje je Gete osmislio i ucrtao pre više od dva veka.
Kada se govori o bojama, većina ljudi pomisli na fiziku i na čuvenog Isaka Njutna (Isaac Newton). Međutim, Gete je ponudio sasvim drugačiji pogled na boje. Njegovo delo „Zur Farbenlehre“ (Teorija boja), objavljeno 1810. godine, predstavlja spoj nauke, umetnosti i ljudske percepcije i do danas ostaje jedno od najintrigantnijih dela u istoriji mišljenja o boji.
Zašto je Gete kritikovao Njutna? Njutn je boju posmatrao isključivo kao fizičku pojavu – rezultat lomljenja bele svetlosti kroz prizmu. Gete se s tim nije u potpunosti slagao. Smatrao je da se boje ne mogu objasniti samo formulama i zakonima fizike, već da su one rezultat odnosa svetlosti, tame i ljudskog oka. Za Getea, boja nije samo talasna dužina – ona je doživljaj.
Centralna ideja Farbenlehre jeste da boje nastaju na granici između svetlosti i tame, ali i u svesti posmatrača. Gete je proučavao kako oko reaguje na boje, kako se boje menjaju u zavisnosti od okruženja i kako utiču na raspoloženje i emocije. Zbog toga se njegovo delo često smatra pretečom psihologije percepcije.
Gete je boje povezivao sa emocijama i karakterom:
- Žuta – svetlost, toplina, radost, aktivnost
- Plava – smirenost, dubina, ali i melanholija
- Crvena – snaga, dostojanstvo, strast
- Zelena – ravnoteža i spokoj
Ovaj pristup kasnije je snažno uticao na slikarstvo, dizajn, pedagogiju i umetničku teoriju.
Za razliku od Njutnovog spektra, Gete je razvio krug boja u kojem su boje u međusobnom odnosu. Posebno je isticao komplementarne boje i njihov efekat na ljudsko oko – kada se gledaju jedna pored druge, one se međusobno pojačavaju.
Ovaj koncept danas se koristi u likovnoj umetnosti, grafičkom i industrijskom dizajnu arhitekturi i enterijeru.
Svoje ideje o bojama Gete nije zadržao samo na teoriji. On ih je doslovno primenio u svakodnevnom životu. U svojoj kući u u Vajmaru (Goethehaus) dao je da se svaka prostorija okreči u tačno određenu boju, u skladu sa njenom namenom i psihološkim dejstvom boje na čoveka.
Za Getea, boje nisu bile dekoracija, već sredstvo oblikovanja raspoloženja i misaonog stanja:
- Žute i svetle nijanse koristio je u prostorijama namenjenim druženju i boravku, jer je smatrao da žuta podstiče toplinu, vedrinu, komunikaciju i mentalnu budnost.
- Plave i hladnije tonove birao je za mirnije prostore, jer plava, po njegovom mišljenju, deluje umirujuće, introspektivno i sabrano, ali može nositi i notu melanholije.
- Crvene i zagasite tonove koristio je u reprezentativnim prostorijama, jer crvena simbolizuje snagu, dostojanstvo i ozbiljnost, ali zahteva meru.
- Zelena, kao ravnoteža između svetlosti i tame, bila je boja harmonije i odmora za oko, pogodna za duži boravak.
Na ovaj način, Gete je svoj dom pretvorio u živu laboratoriju nauke o bojama (Farbenlehre) – prostor u kojem su se teorija, čula i svakodnevni život neprestano preplitani. Njegov primer pokazuje da je teoriju boja shvatao duboko praktično: boje utiču na čoveka čak i kada toga nije svestan.
Iako su fizičari dugo osporavali Geteovu teoriju, umetnici su je prigrlili. Njegove ideje inspirisale su romantičare i simboliste, Vasilija Kandinskog, Bauhaus školu, savremenu teoriju boja u nastavi likovne kulture.
U obrazovanju,” Farbenlehre” ima posebnu vrednost jer povezuje prirodne nauke, umetnost i humanistiku.
Možemo zaključiti da “Farbenlehre” nije klasični naučni udžbenik, već poziv na posmatranje sveta otvorenim očima. Gete nam pokazuje da znanje nije samo u formulama, već i u načinu na koji doživljavamo boje, svetlost i sopstvena osećanja.
Maja Mitrović, prof. nemačkog jezika, M.A. DaF